preskoči na sadržaj

Srednja škola Bedekovčina

Login

Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 9. 2010.

Ukupno: 496906
Ovaj mjesec: 1583
Ovaj tjedan: 511
Danas: 54
Kalendar
« Kolovoz 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Knjige i in(f)o u doba korone 4
Autor: Krasnodor Mikša, 16. 4. 2020.

 

 

Sve prolazi, sve mijenja se. Samo mijena je vječna.

U početku bijaše Riječ… (Vidi: Evanđelje po Ivanu - Proslov)


Lijepi pozdrav svima iz duboke izolacije, obasjane svjetlošću.

Okončali su, netom, i uskršnji blagdani. Blagoslovljeni toplim, prozračnim i osunčanim vremenom. A, danas već kiši, i padaju 'snježne krpe ' po rubnim dijelovima Zagreba, s proljeća. Sve mijenja se, okreće… i proći će, pa i ova, privremena, virtualna komunikacija, sve u sklopu nastave: održavanje na životu tekućih odgojno-obrazovnih procesa, svih zacrtanih zadataka i konačnih ishoda poučavanja. Virtualna stvarnost sadašnjice!

A, kako su ljudi međusobno komunicirali ranije, u neka davno minula, prohujala vremena, znatno prije otkrića mobitela, digitalnih zapisa i osobnih računala? Negdje s prapočetaka, u praskozorju novih odnosa i sveopćega društvenoga napretka, stale su se uzdizati drevne civilizacije Istoka i Zapada. Neke su od njih postale tako moćne, da su stale širiti svoj kulturni utjecaj na ostale narode i nove 'rađajuće' civilizacije, sve do dana današnjega. Najčešće, putem pisane riječi i očuvane graditeljske baštine, u čije bi zidine ili dostupne, podatne materijale urezivali/ispisivali znakove svojim slikovnim pismom. Prije pojave pisma ljudi su komunicirali usmenom predajom. No, ma koliko usmena predaja bila svrhovita i učinkovita, nije bila dovoljna da sačuva svekoliko ljudsko iskustvo, jer pamćenje blijedi i skloni smo zaboravu. Ne bi li se važno, od značaja za zajednicu, otelo neminovnom zaboravu, trebalo je izmisliti pismo kao i materijal na kojem se piše. Prva pisma su, dakle, osmišljena radi očuvanja informacija, kako bi se one mogle, bez preinaka, prenijeti na druge ljude. Tek kasnije, pisanje je postalo sredstvom izražavanja. Najstarija pisma drevnih civilizacija svoje početke imaju u slikovnom pismu. To su slikovna pisma starih naroda i civilizacija Sumera, Egipta i Kine.

Ne kaže se, uzalud, kako se povijest knjige i pisma, od samih početaka, slijedi i međusobno prožimlje, nadahnjujući ljude.

Povijest knjige stara je više od 7000 godina. U tome vremenu mijenjala je knjiga svoj oblik, ovisno o materijalu od kojeg je izrađivana, o načinu pisanja i umnožavanja, a mijenjao se i pribor za pisanje kroz povijest.

Prve su se knjige pojavile na Istoku. Najstarije kineske knjige bile su sastavljene od bambusovih grančica, a kasnije su ih zamijenili svici od svile.

Stari Egipćani pisali su na drvenim i kamenim pločama, te na sviscima papirusa. Stari Babilonci, Asirci i Perzijanci utiskivali su drvenim štapićem znakove u mekane glinene pločice, koje su zatim sušili i pekli.

Učeniji Grci i Rimljani pisali su na podlozi od drvenih pločica presvučenim crnim voskom. Slova i znakove ispisivali bi na 'papiru' od voska metalnom ili koštanom pisaljkom 'stilus'.

Začeci književnosti tzv. zapadnoga kulturnog kruga, javili su se s izumom klinastog slikovnog pisma u Sumeru, na području drevne Mezopotamije oko 3.500 g. pr. Krista. Klinastim su se pismom služile, i mijenjajući ga, sve više, pospješivale, i ostale drevne civilizacije Plodnoga polumjeseca: Asirije, Babilona.., na kraju i Perzije.

Prapovijesna književnost

Prapovijesna književnost obuhvaća sva djela od razvitka prvog pisma do razvijenih književnosti u Mezopotamiji, Perziji, Egiptu i Indiji. Rubnim dijelom zahvaća i književnost antičke Kine. U antičku književnost se ubraja i sva književnost koja je napisana u antičko doba, većinom u staroj Grčkoj i Rimskom Carstvu. Pa, krenimo onda redom, osvrnimo se na književno -povijesne temelje književnosti zapadnoga kulturnog kruga.

Od drevnih knjiga sa dalekog Istoka, indijska nam je književnost podarila usmeno prenašane lirske i religijske Vede , kao i velike povijesno - junačke epove  Mahabharatu  i Ramajanu, na prijelazu u novo doba, kao trajnu literarnu vrijednost, iz koje se zrcali sva šarolikost indijske tradicije i podvojenosti.

Drevna Kina nam je u kulturno naslijeđe ostavila „pet kanonskih knjiga“ klasične kineske književnosti (5./6. st. pr. n. e.). A u knjizi pjesama „Shih-ching“, nagovijestio je Konfucije i buduće vrhunce kineske lirične poezije.

Od egipatskih drevnih spisa na književnost zapadnoga kruga  nesumnjivo su utjecali tekstovi učene pisane književnosti sačuvani u piramidama i ispisani hijeroglifima: Tekstovi piramida, Tekstovi sarkofaga i egipatska Knjiga mrtvih, sa bogatim svijetom egipatske religije i mitologije. Na papirusu je, uz svete i svjetovne himne, sačuvana i poticajna ljubavna lirika, kao uzor onog hebrejskog pjesništva koje poznajemo iz Pjesme nad pjesmama. Među mudrosne spise, popularne u svim književnostima starog Orijenta, istaknimo i utjecajne pouke (kao novina, navodi se naslov i ime autora) i tužaljke.

U novije doba nastali su najstariji zapisi pravih priča i bajki: Sinuhajeve pustolovine, Brodolomčeva priča, Bajka o dvojici braće, Princ s tri sudbine, Priča o rječitom seljaku…

Vrlo slobodno, u pričama i bajkama, miješali su se svjetovi pjesničke imaginacije s elementima mitologije.

Mezopotamska književnost, izrasla na sumerskoj i akadskoj (asirsko – babilonska) tradiciji, iznjedrila je prve mitove i epove sa temama i motivima, često korištenima i umjetnički preoblikovanim u kasnijim epohama i raznovrsnim djelima.

Kao temeljna, najutjecajnija i najsavršenija knjiga iz doba prapovijesne književnosti smatra se drevni sumeransko-babilonski ep „Spjev o Gilgamešu“ ispisan na glinenim pločicama klinastim pismom, nastao oko 2100 godina pr. Krista. 'Gilgameš' je više opis osobnoga razvoja i tragedije glavnoga junaka u potrazi za smislom i besmrtnošću, nego klasični, junački nacionalni ep. Čitatelj se s njime brzo i lako poistovjećuje, pa snažno privlači ljude i u današnje vrijeme. U Gilgamešu, uz ostalo, srećemo teme silaska u podzemni svijet, kao i svima nam znanu biblijsku temu sveopćega potopa.

U Mezopotamiji se formiraju  prve dobro uređene knjižnice za pohranu i očuvanje glinenih pločica od neumitnosti zaborava.

Na raskrižju sumraka starih civilizacija i novih težnji za moći nad sve većim područjima, a ususret promjenama, izrasle su nove povijesne silnice - dominacije kultura starih Grka i, kasnije, silovito nadirućega Rimskog Carstva.

Već, od sutra, nas očekuje dublji, korijeniti pomak u svijet osvajačke strategije, veličanstvenih uzvišenih misli i visoko stilizirane i kanonizirane književnosti antičkih vremena. Očekuje nas napeto putovanje kroz svijet 'rođen iz krvi i pepela', u novi vrli svijet kao stvoren za rađanje nemogućih podviga, utjecajnih filozofa i vječnih, velebnih umjetničkih djela. Knjige, nastale/spjevane u to klasično doba, vrhunac su kulture civilizacija stare Grčke i Rima i nose pečat nezaborava. Ove su knjige postavile teško dostižne umjetničke norme i visoke etičke ideale, postale su trajna vrijednosnica za sve buduće generacije i vremenske mijene.   

Za danas, i više nego dosta.

S poniznošću Vaš knjižničar,

Željko K.

  





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju